Kršćanska obitelj – utemeljenje
u Bogu
Pripremila: s. Kata
Ostojić
Utorak, 17. svibnja 2011.
Kršćanin je čovjek-osoba koji bi trebao znati da je sin Božji. To ga čini bratom svim
ljudima. Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih
koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, i
zato problemi koje današnji život stavlja pred nas imaju neposredan utjecaj na
kršćanske obitelji. Ti su problemi poziv na konkretnu ljubav i na služenje na
svim područjima društvenog, političkog, javnog, kulturnog života...
Kršćanske su obitelji pozvane staviti svoje povjerenje u Boga, što ne znači
da će čekati prekriženih ruku da Bog učini sav posao umjesto njih. Čovjek je
dužan skrbiti i materijalno za obitelj, tj. uzdržavati je svojim aktivnim radom
i brigom za nju. Živjeti kao kršćanin znači moliti, ali i djelovati usred
svijeta jer kršćanin koji zanemaruje svoje vremenite dužnosti zanemaruje i
svoje dužnosti prema bližnjemu i prema samom Bogu te dovodi u pogibelj svoje
vječno spasenje. Vjera čovjeka ne oslobađa obveze skupljanja spoznaja koje su
potrebne za učinkovito djelovanje, kao niti obveze zavrnuti rukave i raditi na
ovoj zemlji ili se pak angažirati u političkom životu, u sindikalnoj akciji, u
znanstvenom istraživanju i tomu slično.
Sveta Obitelj bila je kršćanska obitelj u punom smislu riječi. Marija,
Josip i Isus živjeli su u svojemu selu naizgled običnim životom, poput obitelji
nekog obrtnika koji se bori za život. Ostavili su najizravniji primjer svakoj kršćanskoj
obitelji: radom i trudom i znojem biti skrbnikom i zaštitnikom svih članova u
toj istoj obitelji. Jednostavnije rekli bismo, nisu činili ništa posebno, ali
su sve činili s ljubavlju: ne samo ljudskom nego i nadnaravnom ljubavlju koja
ih je u svemu povezivala s Ocem. Upravo ta nadnaravna ljubav i mijenja sve. Ona
nas uvodi u primarnu vertikalnu dimenziju. To ne znači prepustiti se riziku
odvajanja od ovog svijeta i života u oblacima nego upravo bijeg iz rizika
svesti kršćanski život na sklop samo ljudskih načela i ponašanja. Kada se
ispune pretpostavke za odgovoran obiteljski život, onda će se i horizontalna i
vertikalna dimenzija spojiti u jednu kompatibilnu karakteristiku koja će
omogućiti svakodnevno kvalitetno funkcioniranje kršćanske obitelji.
Prema knjizi Christine Ponsard „Vjera u obitelji“, priredila s. Kata Ostojić